Recenzija knjige "Pismo ili Glava", napisao prof. Dr. Mehmed Pojskić

Knjiga pod nazivom „PISMO – GLAVA“ autora Roberta PAUŠIĆA i Nikole ČANKA – Dr Nika bavi se tematikom mrežnog marketinga koji svoju važnost ispoljava u cijelom svijetu kao jedna od najperspektivnijih grana ekonomije, u kojoj se godišnje ostvaruje promet preko 400 milijardi američkih dolara. 

Knjiga posebno naglašava značaj mrežnog marketinga u privatnom biznisu kao alternativi u novom dobu u kojem je nezaposlenost glavni uzročnik nastanka velike populacije nesretnih i izgubljenih ljudi koji ni psihološki ni materijalno ne nalaze sebi put u privatni biznis. 

Autori naglašavaju da bi mrežni marketing bio njihov lijek a i jedna od grana u ekonomskom razvoju mnogih država, pa i država Balkana. 

Rukopis knjige sadrži 227 stranica pisanih novinarskim proredom uz korištenje 155 bibliografskih jedinica iz savremene i aktuelne literature, u devet poglavlja sa tekstom predgovora jednog od autora i spiskom literature. 

Dok osnovna svrha ove knjige leži u tome da svojoj čitalačkoj publici pruži opis i pojašnjenje raznih dimenzija mrežnog marketinga, pažljivi čitalac će, kroz sva njena poglavlja, uočiti i jedan kritički osvrt na pojedinca od koga zavisi sav posao mrežnog marketinga i njegov uspjeh. 

Svaki pojedinac kreće sa istom šansom, a njegov uspjeh zavisi od toga kako i koliko će stvoriti i uravnotežiti svoju slobodu i svoje obaveze u poslu u kome nema šefa u klasičnom smislu.

Mrežni marketing je idealni put i način da svaki pojedinac na sebi maksimalno radi, da kroz stalnu komunikaciju, primjenu znanja i napredovanje podigne nivo svog samopouzdanja, samopoštovanja i motivisanosti, ostvari značajna materijalna  sredstva, te da u životu radi ono što želi, a ne ono što mora.

Za uspjeh su ključna dugoročna opredjeljenja i da svako ko misli „veliko“ ima preduslove da uspije u svemu što radi.

Misliti „veliko“ ima i motivacioni efekat jer svi ljudi teže da budu dio velikog i značajnog, a to ih pokreće i motiviše. Što su uspješniji i efikasniji - to teže većim izazovima.

Robert PAUŠIĆ i Nikola ČANAK posebno ističu:

„To šta novi čovjek u mrežnom marketingu misli o tome „šta bi trebalo da se radi“ je vrlo često jako daleko od istine, odnosno često upravo suprotno od istine!“

Međutim, čitajući ovu njihovu knjigu smatram da se trebamo tješiti činjenicom da svijet postaje sve više ovisno mjesto koje povećava šanse ljudima da prepoznaju i priznaju mrežni marketing kao mogućnost za sticanje novca u svakom društvu tj. zajednici. Masa, odnosno tim igra veoma važnu ulogu, jer po autorima tim predstavlja strukturu mrežnog marketinga, osnovnu ćeliju aktivnosti i rada gdje se svaki saradnik nalazi praktično u dualnoj ulozi. 

S jedne strane je u direktnoj vezi sa svojim uplineom koji mu pomaže u poslu, širenju i produbljivanju mreže, dok se s druge strane nalaze direktni i indirektni saradnici – downlinei.

U knjizi je snažan naglasak na interdisciplinarnosti koja traži od onih koji se bave mrežnim marketingom da se upoznaju i sa stručnom literaturom iz drugih oblasti.

Posebno se ističe da mnoge kompanije organiziraju edukacije o svom trošku ili sa simboličnim troškovima i koje se često rade na masovnim svečanim skupovima kompanija.

Tajna uspješnog menadžera je sadržana u njegovoj sposobnosti da kod saradnika probudi želju za akcijom. Ukoliko on to uspije svi će biti uz njega, trudit će se i slijediti ga, u suprotnom ostat će izolovani i usamljeni.

Na kraju, postavljam sebi pitanje da li bi se mrežni marketing trebao smatrati „dobrom“ ili „lošom“ stvari, koja je već odavno pokrenula žustre debate.

Kako navode autori ove knjige: 

„Ne može se unaprijed znati ko hoće, a ko neće mrežni marketing“. 

Oni koji se bore punom parom da stvore nešto za sebe i za svoju porodicu su kvalifikovani za posao mrežnog marketinga, ali nemaju vremena. 

Mrežni marketing nije posao za one koji nemaju posao nego je posao za one koji imaju previše posla i prihvataju još, traže sebe, bore se i hoće.

Dr Nik kao jedan od autora ove knjige, na opasku da za neki posao „ili jeste ili niste dok ne probate“, kaže:

„Probači su odavno izumrli, ali kada se proteže pitanje uključenja čovjeka u posao, koji još ni ne zna šta je mrežni marketing i kako se radi, onda je to u redu da mu se predloži da proba, jer nema šta da izgubi, osim da propusti tako dobru priliku“.

U mrežnom marketingu vještina komuniciranja sa ljudima predstavlja prvi korak na putu prema uspjehu ali i u životu uopšte jer mjerilo kojim se mjeri čitav čovjekov radni vijek je njegova uspješnost sa drugima, što također ističu autori.

Ova knjiga „PISMO – GLAVA“ autora Roberta PAUŠIĆA i Nikole ČANKA – Dr Nika je dobra jer priprema buduće saradnike za uzbudljivu, izazovnu i unosnu karijeru menadžera mrežnog marketinga. Osobe koje rade na tom polju imat će koristi od te knjige jer im ukazuje na jedan „bezbolan“ put kojim bi se trebao kretati svako ko se odvaži baviti mrežnim marketingom..

Knjiga će posebno poslužiti stručnjacima kako bi, uzimajući u obzir sve relevantne specifičnosti unutar svojih kompanija, pronašli i primijenili vlastite modele stimulacija, putem mrežnog marketinga i u konkretnim uslovima pronašli stimulativna rješenja kako za pojedine menadžere, tako i za svoje saradnike. 

Namijenjena je prvenstveno za kompanije, ali i neposlovne organizacije kao što su državne službe, zdravstvene, obrazovne institucije i druge neprofitne kompanije kako bi sagledale značaj mrežnog marketinga u svom poslu.

Knjiga je urađena sveobuhvatno i stručno i utemeljena je na korištenju velikog broja znanstvenih bibliografskih jedinica.

Predlažem da ovu knjigu „PISMO – GLAVA“ autora Roberta PAUŠIĆA i Nikole ČANKA – Dr Nika treba obavezno pročitati!

Zenica, BiH, 25.03.2017.

Dr.sc. MEHMED Pojskić, vanredni profesor

Prof. Dr. Mehmed Pojskić o SCnet biznisu

SCnet je posao... To prije svega treba imati na umu.

Kažu SCnet je piramida, prevara, laž, obmana, magla, šuplja, sekta..., gdje zarađuju oni na vrhu, a oni dole ništa.

Šta je naša država, ako je imamo?

Piramida, oni na vrhu zarađuju i pri tome ništa ne rade, a narod?

Šta je bilo koja firma u BIH, ili bilo gdje drugo?

Vlasnici, direktori zarađuju, a ostali uposlenici dobiju toliku platu da im ona neće dati umrijeti, ali im neće dati ni živjeti.

Šta su političke stranke? Oni na vrhu zgrću pare, a ostali lijepe plakate i glasaju za njih.

Dakle ovi primjeri pokazuju da mi živimo u piramidalnom sistemu. Samo ih niko nije tako nazvao.

SCnet nije piramida.

Zašto?

Zato što vlastitim angažmanom, radom, voljom i vjerom u taj posao možeš sebi donijeti uspjeh i finansijsku zaradu. Pri tome možeš zaraditi više od onoga ko te je uveo u taj posao i biti bolje pozicioniran u sistemu nagrađivanja.

Dolaze nova vremena i takvi poslovi će biti sve više zastupljeni.

Ko nije spreman da uči, sluša i mijenja se ostaće zauvijek zarobljen u vremenu koje više ne postoji.

Eh, tu postoji jedan problem kod nas.

Taj problem se zove RAD.

VALJA RADITI, ZVATI, PRIČATI, BITI SPREMAN DA SVAKI DAN SRETNEŠ BAR DVADESETAK FILOZOFA i RAZNIH NEGATIVACA, koji vjeruju samo u ono što je ko biva provjereno, a to što je danas provjereno to je za njih državno, političko...

Sve velike stvari su u početku imale otpore, jer su bile odlične.

Mreža potrošača koju stvara svaki potrošač za sebe je po njima takođe neko zlo, kao neka prevara za zgrtanje para.

Pa šta je Elektroprivreda, telekom operateri, Sarajevogas ... Pa mreža naravno samo sa državnim monopolom.

SCnet takođe ima mrežu i to mrežu kupaca i firmi partnera.

Šta je sporno?

Sporan je strah od nepoznatog. S tim strahom se suočite licem u lice.

SCnet i nije posao za svakoga. Kao što i mnogi drugi poslovi nisu sa svakog od nas. To je posao za otprilike 10-15% populacije koja može i smije malo dalje da gleda i razmišlja. Onih 85-90% to ne interesuje.

Imaju pravo živjeti svoja uvjerenja.

Sloboda izbora mora postojati.

Zarade u SCnet-u ne mogu odmah biti velike i značajne, jer potrebno je vrijeme za to.

Treba napraviti mrežu.

Za to je ključni faktor vrijeme i rad. To je privatni posao, a ne rad za platu, gdje svakog mjeseca dobiješ, ili ne dobiješ (ne)zarađeno. Zato to nije piramida.

Samo su rad i vrijeme momenti koji vas mogu dovesti do uspijeha. Zato samo oni koji zaista vjeruju i vide mogućnosti SCneta taj posao treba da rade. Niko nije postao uspješan preko noći. Niko svoj privatni posao nije razvio preko noći.

Da bi ste radili taj posao morate stalno i stvarno biti u njemu i vjerovati u to. Morate imati instruktorsku liniju koja će vas uvoditi u posao i biti vam podrška cijelo vrijeme - non-stop.

Dakle, morate imati osobu koja će vas voditi sve dok vi sami ne ovladate tehnikama posla. Ali za to stvarno morate vjerovati u taj posao i vidjeti njegovu mogućnost.

Dakle, treba dolaziti na predavanja i seminare da biste to shvatili.

Zamislite da pokrećete posao, recimo kafić, restoran, granap, butik, putničku agenciju itd.. Koliko vam je potrebno novca da otpočnete posao? Poslovni prostor, inventar, osoblje, knjigovođa, polog na banci itd..

I ko vam garantira da će vam taj posao uspjeti? I ako hoće, koliko vremena je potrebno da od svog PROFITA, vratite sav uloženi novac koji je mahom iz kreditnog zaduženja, što znači kamatno opterećena glavnica!

SCnet je POSAO za one koji žele da rade i zarade.

SCnet uči ljude da prave novac.

Do sad su nas učili samo kako da trošimo novac. Sada trošeći možemo i da zarađujemo. Izgleda kao perpetuum mobile, ali zaista je tako.

Sve što ljudi ne poznaju i u šta se ne razumiju spremni su da to ismijavaju i da kritikuju.

U svoj definiciji posla mnogi su zaboravili da kažu da veliki dio zaposlenih u "normalnim" firmama i ne dobiju naknadu za rad za onih 8-10 sati. Ti koji tako rade i čekaju zarađeno po nekoliko mjeseci pa im malo plate pa malo zaborave pa malo nemaju a direktori i vlasnici tih istih firmi zgrću redovna primanja e to nije zavaljivanje, to je normalno.

Zašto? pa zato što smo se navikli na forme da tako mora biti do nekih boljih vremena, koja nikako da dođu. Ko se drzne da drugačije razmišlja da nešto novo ponudi, u startu, se obično optuži da je prevarant i da hoće jadni narod da prevari.

To SCnet sigurno nije.

Pa zašto mnogi ne kritikuju i ne bore se protiv kladionica, lutrije, i sličnih lanaca igara na sreću.

Pa ko tu zarađuje? Vlasnici igara na sreću, sigurno ne obični narod. Da ne spominjemo još i mikrokreditne organizacije i ostale gulikože koji kroz formu zakonitog rada oguliše narod do kostiju.

SCnet nije igra na sreću ili na nesreću. To je ozbiljan posao koji mnogi ne razumiju. I što je još gore mnogi ne žele da razumiju, jer imaju predrasude o nečemu novom. 

Zbog toga će mnogi uvijek biti prosječni i ispodprosječni jer ne žele drugačije. Žele samo provjereno.

Danas ko ne riskira u biznisu nek ne očekuje zaradu. Banke na Zapadu riskiraju kreditnim angažmanima, neke ostvare ogromne zarade a neke propadnu.

SCnet posao je posao bez rizika.

Vaš uspjeh u SCnet-u je uspjeh svih vaših saradnika, Vaš eventualni neuspjeh je zbir svih neuspjeha vaših saradnika.

To ne može biti pravednije ni poštenije.

U klasičnom poslu gdje ustaješ u 6 ujutro možeš da radiš ko konj i tri puta više - plata ti je ista, ako je dobiješ na vrijeme.

U SCnetu to nije tako, vjerovao ti to ili ne.

Srećom neće svi biti u SCnet-u, samo oni koji mogu i hoće malo više ili puno više od svog života, jer kad bi bili svi ili većina u SCnet-u pa ko bi besposličario u čaršiji?!

Srdačan pozdrav,

Dr. Sc. Mehmed Pojskić